Već dugo o Tarinom zdravlju brinu Dobrila, Andrijana i Mihajlo, iz veterinarske ordinacije Beca.
Najtoplije im se zahvaljujem, i toplo preporučujem njihove usluge.
DOHRANJIVANJE STENADI
(iz knjige "Pas moj prijatelj", Prof. dr Mario Bauer)
Vec u periodu kad se odbijaju od sise, stenad treba dohranjivati. Dohrana se vrsi sa nekoliko obroka dnevno, sto zavisi od toga da li ih kuja jos povremeno doji ili ne. Nakon mesec dana starosti, stenad mora dobijati punu hranu, bez obzira sto eventualno jos uvek sisa. Hrana koju im tada nudimo sastoji se od nekoliko mesnih i mlecnih obroka dnevno. Mesni obroci sastoje se od umereno posoljenog i kuvanog govedjeg mesa u mnogo vode, kako bi se dobilo dovoljno supe u koju je potrebno zakuvati zobene pahuljice, pirinac, testeninu, neko povrce poput mrkve, blitve, spanaca. Od ovoga napraviti kasu. U dobro izmesanom mesnom obroku jedna trecina je dobro usitnjeno meso, a druge dve trecine druga navedena hrana. Potrebno je pripaziti da se svaki dan menja dodatak mesu.
Mlecni obrok je pirinac, psenicni griz, zobene pahuljice (kuvane na mleku uz dodatak malo secera). Na jedan od tih obroka pozeljno je svaki dan staviti jedno zumance. Ljusku jajeta treba ocistiti od unutrasnje opne, osusiti i zdrobiti u prah. Tim prahom cemo posuti jedan dnevni obrok. Uz navedene obroke povremeno cemo dodati i
Ovakva se prehrana vrsi kod svih stenadi, bez obzira na pasminsku pripadnost i brzinu rasta i razvoja. Razvoj koji se zasniva na velicini pasa unutar razlicitih kategorija veoma je raznolik, kako po brzini rasta, tako i po trajanju pojedinih faza razvoja. To dovodi do odredjenih razlika, ne u vrsti, vec u kolicini hrane. Rezim ishrane od odbijanja od sise, pa nadalje opisacemo po kategorijama pasa po velicini.
Prihranjivanje stenadi iz naseg iskustva(odgajivači)
Kada stenad napune tri nedelje pocnemo ih prihranjivati. Kako nase odrasle pse hranimo suvom (granuliranom) hranom, prihranu pocinjemo hranom istog proizvodjaca, namenjenoj upravo ovom dobu stenadi (naziv joj je "Start" i granule su izuzetno sitne, velicine okruglastog zrna pirinca). Hranu potopimo u toplu vodu i kada je potpuno natopljena ispasiramo je kuhinjskom alatkom kojom se pasira i krompir za pire. U ovu kasu dodamo toplo kravlje mleko. Hranu sipamo u plitke posudice i prvih nekoliko dana (3-4 dana) stencima pomazemo da nauce jesti. Prvi i drugi dan im nudimo ovu kasicu na prstu, pa u zavisnosti od njihove zelje za jelom ponudimo je na tanjiricu ili iz dlana. U svakom slucaju, potrebno je par dana da stenad nauce da sama lepo jedu.
Ovakvu kasu im pripremamo prvih par nedelja, a kasnije nema potrebe za pasiranjem natopljene hrane, jer je izuzetno sitne granulacije, vec je samo prelijemo toplim mlekom. Povremeno im u ishranu dodamo zumance, beli sir, skuvana i samlevena govedja srca ili jezike, mada ne previse, da se ne bi navikli i kasnije odbijali gotovu hranu.
_________________
Savet odgajivaca:
Kod nas to ide ovako: izmedju trece i cetvrte nedelje štencima postepeno povecavamo broj obroka sa dva na tri, s tim da oni jos uvek sisaju nekoliko puta dnevno. Kada napune 4 nedelje pocinjemo sa redovnom prihranom na 6 sati, a izmedju ovih obroka kuja jos uvek odlazi da ih podoji. Tek kada stenad napune 5 nedelja kuju potpuno odbijamo od psica, a do tada oni vec imaju redovne obroke na svakih 6 sati.
Kod tako mladih stenaca cesto se desava da im dlaka, najcesce na glavi, otpadne. Ogoljena mesta su u obliku malih kruzica i veoma mala, precnika svega par milimetara. Ako je to u pitanju kod vaseg steneta, mislim da ne treba da se brinete. Ako se ogoljena mesta prosire i po telu, onda bi svakako trebali da konsultujete veterinara.
Vodja čopora
Zasto su psi najbolji prijatelji čoveka?
Čak i sa samo nekoliko nedelja starosti, individualni karakter Vašeg šteneta će početi da se ispoljava. Leglo koje je Vaše štene nedavno napustilo bilo je organizovano hijerarhijski gde je majka bila alfa čopora. Vaše štene će takodje očekivati da u ovom novom čoporu postoji hijerrhijska struktura i očekivaće da mu pokažete gde je njegovo mesto.
Ko je zapravo vodja čopora u Vašoj kući ?
Nadajmo se, da je odgovor Vi. Veoma je važno da se poredak u čoporu uspostavi na samom početku prilagodjavanja psa novoj sredini. Uradite ovo pravilno, i imaćete zdravu osnovu za odnos sa psom u kome ćete oboje uživati.
Ko odlučuje kada je vreme za hranjenje ili maženje? Ko počinje i završava igru ? Ko odlučuje gde će štene spavati ?
Ako je odgovor na bilo koje pitanje štene, vaš odnos je započeo na nezdravim osnovama. Sledeći osnovne zakone čopora od samog početka, svaki ljudski član Vaše porodice je iynad Vašeg psa. Nije da ga zbog toga manje volite, već ga volite ali postavljate na pravilnu poziciju.
Koja je uloga vodje čopora ?
Vodja psećeg čopora je vodja grupe, the BOSS. Ta pozicija donosi mnoge privilegije, Vodja čopora jede prvi i bira mesta za odmor, ali takodje donosi i mnoge odgovornosti. Zadužen je da štiti i brani ostale članove čopora kao i da nameće pravila ali i osigura da se ona poštuju.
Vodje čopora ispunjavaju svoju ulogu vodeći druge članove i nagradjujući ih za ponačanje koje je adekvatno. Dobar vodja čopora mora biti čvrst kada je to potrebno ali i zabavan kada je to odgovarajuće. Naj važnije, vodja čopora zavredjue poštovanje čopora istrajnošću i doslednošću u svojim pravilima. Insistirajte na pravilima Vašeg čopora i postarajte se da ih svi članovi razumeju i slede.
Sugerisana pravila po kojima bi trebalo da
žive članovi čopora :
Više rangirani članovi čopora spavaju na najboljim mestima
Obezbedite svom štenetu njegov lični udoban krevetac i naučite ga od starta da je to mesto gde će ono uvek spavati. Vi imate sva prava da kao vodja "udjete i koristite" njegov krevetac ali njemu nije dozvoljeno da koristi vaš. Ako odlučite da dozvolite svom psu da se penje na nameštaj sa vama, to je uredu ali zapamtite da psi ne razumeju razliku izmedju čistog i prljavog. Nije fer da dozvolite svom psu da se gnezdi po foteljama a onda ponekad kada je mokar i blatnjav posle šetnje da histerišete ako skoči na fotelju. Dakle ako ipak odlučite da dozvolite psu da se penje na nameštaj, postarajte se da ga naučite da sačeka dozvolu da se popne kao i da ga naučite da sidje kada Vi ustanete. Postavite jasna pravila i drzite se njih.
Šta je štene naučilo iz toga ? – da Vi kontrolišete mesta za odmor.
Više rangirani članovi čopora jedu prvi
U čoporu divljih pasa, alfa jede prvi a niži članovi jedu ono što ostane. Postarajte se da Vaše štene shvati da vi kontrolišete hranjenje. Ne ostavljajte mu obrok uvek dostupan, jer će onda imati mogućnost da bira kada i šta hoće da jede. Kada dodje vreme obroka za štene, pripremite mu obrok pred njim i ostavite u njegovom vidokrugu da mu bude nedostupno dok vi jedete. Tek kada Vi završite obrok, on može da jede. Sve što je ostavio u posudi se sklanja i ne nudi do sledećeg obroka. Ne hranite svoje pse ostacima sa stola, ne samo da će početi da vas moli i prosi već ćete mu uputiti poruku da je više rangiran član čopora, jer može da jede istovremeno sa Vama.
Šta je štene naučilo ? - da Vi kontrolišete hranu a ne njega.
Pružajte svom štenetu puno pažnje, ali pod Vašim uslovima
Ne šekajte dok on zatraži igru ili maženje, Vi budite inicijator. Poyovite ga sebi, izazovite želju za igru, igrejte se i trenirajte sa njim. Ako štene samo pokušava da privuče pažnju, ignorišite ga i ne gledajte nikako u njegovom pravcu. Kada konačno odustane i ode da se sam zabavlja, pozovite ga i započnite igru.
Šta je štene naučilo ? – vi ste njegov heroj!
Uvek kontrolišite igru dok se igrate sa njim
Nabavite specijalne igračke ya pse i iznesite ih često da se igrate sa njim. Vi polinjete i završavate igru, sklanjajući igračke na kraju igre van domašaja psa. Uvek stanite pre nego psu dosadi, tako da mu igračke ne izmode i da željno iščekuje svaku novu igru. Klasičan benefit je što će štene biti uzbudjeno i radosno kada iznesete njegove igračke, što može da se koristi kao nagrada kasnije u treningu pasa.
Šta je štene naučilo ? – Vi kontrolišete najbolje nagrade i dobitke.
Održavanje higijene i uredne dlake
Kolika god da je dužina dlake vašeg psa, dnevni grooming će svakako biti od koristi. Počnite tako što ćete naučiti psa da bude dodirivan i pipan sa svih strana. Sačekajte dok se ne umori od igranja a zatim ga prigrlite u zagrljaj i nežno mu pričajte tiho. Postepeno ga upoznajte sa nežnijim četkama kao što je Zoom Groom(širih zubaca). Kratke, prijatne grooming partije pomoći će mu da razvije vezu sa vama, učvrstiti Vašu poziciju vodje čopora, i naučiti ga da ljudske ruke nisu pretnja.
Šta je štene naučilo ? – Da je vaše prevo da ga hendlujete i sredjujete kada Vi to želite.
Više rangirani članovi čopora idu kuda oni žele
Ako štene leži na pragu a vi želite da prodjete, naterajte ga da se pomeri i propusti Vas. Ne obilazite ga da bi došli do svog odredišta. Ako zajedno prolazite kroz vrata ili prolaz, postarajte se da on sačeka da Vi prodjete prvi.
Šta je pas naučio ? – uklanjanje sa strane je gest respekta.
Ne očekujte da štene zna unapred Vaše standarde, pokažite mu i naučite ga ono što želite. Ne uzimajte dobre manire zdravo za gotovo – nagradite svako dobro i ignorišite svako loše ponašanje. Vreme provedeno u edukaciji Vašeg šteneta sada je, investicija za budućnost !
Kako bolje razumeti svog psa
(prvi deo)
(prevod
clanka autor Sřs Dalgaard Jensen, obrazovani trener i psihoterapeut za pse)
"Psi
su zivotinje copora sa izuzetno nijansiranim ”jezikom” koji koriste u
komikaciji i
saradnji
sa drugim clanovima copora. Mnogi vlasnici pasa su, na zalost, zauzeti
razlicitim
tumacenjem
pasijih postupaka, a da pri tome ne poznaju i ne razumiju pasije signale.
No,
ukoliko zelimo da odnosi u ”nasem coporu” funkcionisu, onda nije dovoljno samo
da pas razumije nase komadne, isto je toliko vazno i da
mi razumijemo njegove
signale i postupke, da jednostavno naucimo ”njihov
jezik”…
Poznavanje ovih signala je od presudnog znacaja za dobar
odnos izmedju psa i vlasnika,
kao i za
uspjesan trening. Zbog toga, autor pociije ovu seriju clanaka sa pricom o
pasijem
jeziku i
zivotu u coporu. Danas je siroko rasprostranjeno vjerovanje, i vecina se
istrazivaca
slaze da
psa potice od vuka… Prije oko 14.000 godina pocinje ” domesticering ”
( latinska rijec, koja znaci proces kroz koji
divlje zivotinje bivaju pripitomljavanje i postaju
”domace
zivotine”) od vuka. Postoje, medjutim, i pojedini istoriski dokazi da su
postojale
zivotinje
slicne psu i prije ovoga perioda¨. Niko ne zna precizno, kako je ovaj proces
”od vuka
do pasa” isao. Istrazivaci predpostavljaju da je proces bio obostrana potreba
( i vukovi
su trebali ljude i ljudi su trebali vukove). Ovim procesom su ljudi
dobili
druga u lovu i strazara bez premca, dok je vuk dobio redovan obrok, dom i
drustvo.
Naucnici
smatraju da je vec u samom pocetku, pripitomljavanja zapocelo i uzgajanje i
ukrstanje onih vukova koje su njihovi ljudi smatrali najboljim npr. lovcima,
ili cuvarima,
ili
drugovima ili slicno. Oni vukovi koji su bili najprijateljski raspolozeni prema
ljudima
i koji su
bili najbolji lovci, dobijali su naravno i najvise hrane i vremenom dobijali
dozvolu
da pridju
sve blize i blize ljudskoj familiji. Kad su jednom prisli i postali “dio
familije” covjek je poceo da odabire najbolje individue medju njima i da ih
ukrsta, podrzavajuci tako u
procesu
naslijedjivanja one osobine I funkcije kod vuka koje su bile pozeljne u tom
trenutku.
Ovaj
proces i dalje traje, to mi radimo i danas, biramo pse onih osobina koje bismo
zeljeli
imati u
slijedecem okotu… Ali uprkos 14.000 godina i uprkos tome sto se naizgled
u nekim rasama ne moze ni naslutiti da su oni potekli od
vukova, ipak je jos i danas
ostalo mnogo ”divljeg vuka” u svakom nasem psu, ma kako
to izgledalo nevjerovatno
na prvi pogled. Danas je moguce ukrstanjem ”proizvesti”
odredjenu bolju krzna,
duzinu nogu ili njuske, ili jedan posebam oblik
ponasanja… Ipak, eksperimenti na
misevima i pacovima su dokazali da genetskim ukrstanjem -
najteze uticati na ”urodjene”
oblike ponasanja. Svaki oblik ponasanja kako vuka, tako i
psa ima neki vrlo odredjeni
CILJ. Pojedini oblici ponasanja kod vukova/pasa razvijali
su se i usavrsavali tokom hiljada
godina i imaju presudno znjacenje za njihovo
prezivljavanje.
CESTO NAM JE VRLO TESKO RAZUMJETI ZNACENJE NEKIH OBLIKA
PONASANJA,
kod nasih pasa koji zive u totalnoj sigurnosti i komforu.
Bez ikakvih rizika i prijetnji
.Zbog toga, moramo ici, skorz iz pocetka i kroz studije i
istrazivanja o vukovima,
probati shavtiti ponasanje nasih pasa…
Kroz ovo odgonetanje ponasanja vukova, stizemo do nasih
pasa i do toga da ih
razumijemo bolje. Drugi razlog zbog, koga se moramo
vratiti na pocetak
i kroz ispitivanja o vukovima, probati bolje razumjeti
nase pse, je taj sto smo kroz mnoga
ukrstanja toliko izmjenili fizicki oblik pasa, da oni
danas gotovo i da ne mogupokazati
izvorne oblike ponasanja koji su im u prirodi ili ih u
svakom slucaju ne mogu pokazati
korektno. Zbog svega toga, su naucnici i istrazivaci
prisiljeni da istrazuju vukove
i njihovo ponasanje u coporu i da ih koriste kao model sa
ciljem da razumiju oblike
ponasanje psa i kakvu funkciju imaju pojedini oblici
ponasanja psa
"Psi su zivotinje copora sa izuzetno nijansiranim
”jezikom” koji koriste u komikaciji
i saradnji
sa drugim clanovima copora.
Mnogi
vlasnici pasa su, na zalost, zauzeti razlicitim tumacenjem pasijih postupaka,
a da pri
tome ne poznaju i ne razumiju pasije signale. No, ukoliko zelimo da odnosi u
”nasem coporu” funkcionisu onda nije dovoljno samo da pas razumije nase
komadne, isto je toliko
vazno i da
mi razumijemo njegove signale i postupke, da jednostavno naucimo ”njihov
jezik”… Poznavanje ovih signala je od presudnog znacaja za dobar odnos izmedju
psa i vlasnika, kao i za uspjesan trening. Autor teksta Sřs Dalgaard Jensen,
koristi
kao izvor
svojih postavki istrazivanja svedskog zoologa Larsa Falt u ovoj seriji clanaka.
Lars Falt
je dosao do nevjrovatnih otkrica i u svojim radovima je povukao neke izuzetno
uzbudljive
paralele izmedju pojedinih oblika ponasanja kod vukova i kod pasa.
Zivot u
coporu zahtjeva razvijenu i sposobnost i strategiju prezivljavanja.
Pa ipak,
zivot u coporu ima prednost koja je vaznija od svih ostalih teskoca zivljenja u
coporu.
Ta prednost oglda se u tome da je samo u zajednistvu sa
drugim clanovima copora
moguce uloviti i pobijediti zivotinju ( plijen ) koji je
i nekoliko puta veci od vuka.
No, kao sto je receno, zivot u coporu ima i znacajnih
nedostataka. Tesko je zivjeti sa
drugim u coporu kad oni imaju isti ukus sto se tice
hrane, imaju iste seksualne interese,
zele vladati istom teritorijom….
Clanovi copora su stoga najveci kokurenti jedni drugima.
Svima je stoga jasno, da
zivot u coporu zahtjeva posebne vjestine i sposobnosti.
Prirodni odabir forsira zbog toga
spontano, samo one najsposobnije za zivot u coporu, koji
ne moraju istovremeno
biti i oni
najjaci ( kako se pogresno vjeruje ).
To znaci,
one koji su najsposobniji i najbolji za saradnju sa drugima, za komunkaciju sa
dugima i naravno, one koji su najsposobniji da rjesavaju konflikete na miran
nacin i
tako
smiruju konflikte koji mogu ugroziti opstanak cijelog copora
.Zivotinje
u coporu su u potpunosti zavisne jedne od drugih
( u
buklavlnom smislu, zivot im ovisi o tome koliko dobro saradjuju jedni sa
drugima.
Clanovi
copora ne mogu si priustiti taj luksuz, da rane ili ozljede ili u najgorem
slucaju ubiju jedni druge. Opstanak cijelog copore je u pitanju ako je jedan
ili vise vukova ranjen I ne moze
ucestvovati
u lovu… Spolno zreli vukovi (to su vukovi i jednog i drugog pola, oko druge
godine
zivota) cesto napustaju copore i lutaju sami…
U takvim
lutanjima oni se srecu i stvaraju familiju, tako sto se udruzuju, nadju svoju
teritotiju
za lov i
na kraju se pare i dobiju mlade… Vukovi se obicno pare pred kraj zime, tako da
se mladi
radjaju u pocetku proljeca. Copor nastaje tako od vukova roditelja i onih
mladuncadi
koja
prezive. To je jedna vucija familija jedan copor. Svaki put kad dobiju mlade
copor se siri.
Neki od
tih mladuncadi ce vec izmedju prve i druge godine napustiti copor i probati
pronaci
partnera
za parenje i na taj nacin mozda stvoriti svoj copor.
U jednom coporu samo je jedan par vukova kojemu je
dozvoljeno da se pari a to je onaj par
koji je zapoceo copor ( vukovi roditelji). Lars Falt povezuje period kad mladi
vukovi
napustaju
copore sa onim sto vecima vlasnika pasa dozivljava kad su njihovi psi stari oko
6-9
mjeseci, pa onda opet kad su stari oko 15-20 mjeseci.
Mnogi
vlasnici pasa ovog uzrasti imaju posebne probleme sa komandom DODJI…
PAS
ODJEDNOM VISE ”NE CUJE” I NE REAGUJE NA KOMADNU ”DODJI” ili u najmanju ruku pas
ne reaguje tako poslusno kao sto je reagovao kad je bio stene.
U ovom
periodu nerijetko pas moze postati nervozniji ili agresivniji, nego inace.
Objasnjenje
za ovakvo ponasanje je prastari instikt iz vremena kad su nasi psi bili vukovi.
To je
naime, period u kojima su vukovi po instinktu napustali copore i zapocinjali
lutanje,
sami u
trazenju partnera za parenje i stvarnje novog copora.Vuk je tada, kad bi
zapocinjao svoje lutanje i trazenje partnera morao biti vrlo pazljiv, jer je
bio sam i prepusten samom sebi u preiodu lutanja.Za njega u tom periodu nije
bilo puno prostora za pravljenje gresaka,
jednostavno
je bio prisiljen da bude pazljiv i agresivaniji nego inace u coporu.Prva greska
ih je mogla kostati zivota, jer su bili sami i bez zastite copora.Tako da pas
kad dostigne ovu starost odjednom pocinjeda se ”pravi gluh” kad cuje komandu
”DODJI”, jednostavno zato sto u tom periodu postaje samostalniji, radoznalijii
manje zavisan od svog vlasnika, ne zato sto on to tako hoce, nego po
instiktu.Vlasnici mogu u ovom periodu primjetiti isto, da su nihovi psi
odjednom
poceli da se boje jakih zvukova, nepoznatih predmeta u vecoj mjeri nego ranije.
Problemi
koje vlasnici pasa dozivljavajusa svojim ljubimcima u starosti od 6-9 mjeseci
(tzv. mladi psi)mogu se usporediti sa ponasanjem mladih vukovakoji u ovom
periodu pocinju prvi put napustali copor i istrazivati okolinu sami,ali se i
vracali u copor.Oni napustaju copor i idu svojim putem i istrazuju sve na sto
naidju. Naravno, u takvoj situaciji ka su prepustani sami sebi oni su primorani
da budu oprezniji (da se boje nepoznatog po prirodnom instiktu) i samim tim
vise radoznali, nego dok su bili zasticeni u coporu.
Problemi u zivotu psa ili bolje receno,
vlasnikovi problemi se ponavljaju opet u periodu kad su
psi stari 15-20 mjeseci,
jer u tom periodu mladi vukovi najcesce zauvijek
napustaju copor u kome su se rodili.
U ovim periodima je nasim psima potrebno mnogo paznje i
sigurnosti.Problem je, medjutim, u tome da to nekada moze biti zaista tezak
zadatak za vlasnika. Kako im dati paznju, ljubav i sigurnost, kad nas toliko
iritiraju, jer odbijaju da dodju kad ih zovemo i da poslusaju nase naredbe.No,
ukoliko se porudimo da shvatimo da je takvo njihovo ponasanje ”normalno” i
prirodno,i da oni to ”ne rade nema”,onda je i lakse suzbiti u iritaciju i biti
dobar vlasnik svom mladom su.A, sad kad to znate, onda vise nema razloga da se
nervirate
i da vicete na svoje pse, da ih grdite ili
kaznjavate.Budite strpljivi sa njima i ne zaboravite, to je samo jedna faza
koja prolazi,faza u kojia im je potrebo puno ljubavi, podrske i razumjevanja……
bice oni opet oni dobri i poslusni drugari…to je samo njihov praistorijski
nagon sto ih ponekada tjera u ”nepoznato”.
Životinje uče u vidu više
pokušaja i grešaka. Proizvod aktivnnosti
koje sprovodimo sa psom uslovljava da li će mu nšto postati navika, ili nešto
nikada neće ponoviti. Ovo je u biti uprošćavanje stvari – postoji veliko
zamagljeno područje gde uspeh i neuspeh nisu jasno definisani i gde će štene
morati u kontinuitetu da više puta ponavlja aktivnosti da bi ih razumelo i
naučilo. Što je obuka više puta ponovljena, to će pas više shvatati, naučiti i
usvajati šta se od njega traži.
Nprštene po prvi put prilazi
mački. Mačije ponašanje u tom trenutku može da utiče na to kako će se štene
odnositi prema mačkamau budućnosti.
a) Mačka izvija ledja, šišti glasno i grebe
štene po njušci.
Štene je uplašeno i
povredjeno. Ono cvili, povlači se i uči da ne prilazi tako mačkama jer su one
oštrih noktiju i neprijatne
b) Mačka se momentalno okreće i daje u trk, a
štene je juri
Štene se sjajno zabavilo
jureći mačku. Sledeći put kada vidi neku, pojuriće ka njoj sa velikim
entuzijazmom.
c) Mačka šišti ali se ne pomera uopšte. Štene se
povlači na trenutek ali nije sigurno šta da čini sa ovim šištavim stvorenjem, pokušava
ponovo. Igra se nastavlja oko 20 minuta dok štenetu ne dosadi.
Štenetu nije jasno čemu
mačka služi i šta bi s njom ali pokušava ponovo, i ponovo. Nas kraju shvata da
su mačke pomalo čudne ali ne dovoljno da bi se dalje bavilo njima.
Dakle, štenci uče od
trenutnih, jasnih signala.
Kao i ljudi i životinje, najbolje
usvajaju nova saznanja kada su srećne i opuštene.Štenci prolaze kroz faze
socijalizacije i razvoja, željni da služei uče kroz trening baziran na
nagradjivanju.
Koristeći ovaj metod, štene
oseća pažnju usmerenu na njega i razvija poverenje u gazdu. Biće ohrabren da
uči nove stvari očekujući nagrade, pre nego da bude uplašen očekujući grdnju
što nepto nije uradio dobro.
Na primer:
nagrada koju dobija od Vas
može biti kombinacija
varbalne nagrade
hrane
igre sa omiljenom igračkom
Sve pse motivišu različite
nagrade pa vredi eksperimentisti da bi ustanovili koja nagrada se najviše
kotira kod psa, i koji zvuci i signali najbolje privlače njegovu pažnju.
Dobra praksa za sve pse je
da nauče da sačekaju pre nego što išta dobiju tako što će mirno sedeti ispred gospodara.
Ova navika se može uvesti u bilo kom uzrastu.
Psi, posebno štenci, veoma
kratko drže pažnju. Oni će povezati dva dogadjaja samo ako su se desila jedan
za drugim u razmaku od (pola sekunde). Zato je veoma važno nagradu dati
pravovremeno, kada štene izvede očekivani zadatak.
Eksperimentišite sa
različitim glasom da utvrdite šta najviše raduje vašeg psa. Većina štenaca
najbolje reaguje na blago povišen i viših tonova uzbudjen glas. Govorite tiho
koliko je moguće da bi podstakli štene da Vas pažljivo sluša. Šaputanje obično
bolje deluje nego urlanje!
Uvek pričajte svom psu kada
ga nagradjujete, eventualčno ćete koristiti nekad samo verbalnu nagradu, ali
početak će biti lakši i bolji ako ovu metodu kombinujete sa još nekim lepim
iskustvima za psa.
O nagradama- zalogajčićima
Većina štenaca najbolje
reaguje na nagradjivanje dobrim ukusnim nagradama
hrana koju pas voli ali je
obično ne dobija za obrok. Savetujem male kockice sira,
ili kuvanih pilećih
iznutrica. Hrana treba da motiviše psa ali ne da ga uzbudi ili zasiti.
Ako prestane da reaguje na
neku vrstu nagrade, probajte drugu..
Nagradjivanje psa hranom je
pomalo umetnost. Da ne bi počeo da moli za nagradom, držite pripremljen negrade
iza ledja u posudi ili torbi, a u ruci imajte samo1, spremni da nagradite psa.
Ta ruka takodje može biti iza ledja da bi sprečili psa da bulji u hranu, ili
ispružena ispred vašeg lica da bi naučili psa da ostvari kontakt očima sa Vama.
Nagrada mora biti zaista mala, da bi fokusirali psa na sebe a ne na hranu.
Prave veličine, može se pokriti u vašem dlanu. Kada nagradjujet psa pomerite
ruku napred pesnicom stisnutom, a zatim je okrenite i brzo mu ponudite nagradu
sa dlana. Naravno podrazumeva se da vaš psić neče biti impresioniran ako ovo
pokušate posle obilnog obroka…
Igra kao nagrada
Svi treninzi i obuka treba
da su kratki i zabavni pre svega. Neki štenci nisu
izuzetno motivisani hranom
već pištavim igračkama, potezalice i lopte takodje mogu biti deo uspešnog
treninga, služeći da privuku pažnju a i kao nagrada u igri… dozvolite mu
nakratko da potpuno poseduje i drži omiljenu igračku ili da pojuri loptu, koju
mu nakon 7 sec. uzimate opet
Ovakvo pismo dobili su svi vlasnici Tarinih štenaca...Slobodno ga kopirajte, modifikujte prema potrebi u slučaju da i Vi imate štenad koju treba da udomite. NIKADA ne prodajte ili poklanjajte štene osobi koja vam je iz nekih nejasnih razloga sumnjiva ili Vam se ne dopada. Nažalost, obično su loši predosećaji, pravi predosećaji...