PSIHOLOSKI RAZVOJ STENETA
Od
trenutka kada se rodi, a po tvrdnjama nekih naucnika cak i ranije,
svaka zivotinja je izlozena uticaju okoline koja utice na njeno
ponasanje. Zato cemo psiholoskom razvoju stenadi posvetiti paznju od
samog njenog rodjenja. Period fizickog razvoja steneta do odraslog psa
odvija se neprekidno, a sa njim isto tako i razvoj njegove psihe. Ipak,
siguran proces razvoja psihe moze biti povezan sa odredjenim uzrastom i
proces sazrevanja zivotinje desava se u etapama. Zbog lakseg
razjasnjenja ovaj razvoj je podeljen na sledece faze:
1. Prva razvojna faza - obuhvata 1. i 2. nedelju zivota steneta
2. Prelazna faza - obuhvata 3. nedelju zivota
3. Faza formiranja karaktera - od 4. do 7. nedelje
4. Faza socijalizacije - od 8. do 12. nedelje
5. Faza uspostavljanja hijerarhijskog reda - od 13.-16. nedelje
6. Faza uspostavljanja reda u coporu - od 5.-6. meseca
7. Faza puberteta - od 6. meseca do polnog sazrevanja psa
I faza - faza novorodjenja
Obuhvata
prvu i drugu nedelju zivota steneta tokom koje se ono prvenstveno
odmara. Ova faza je u stvari samo stanje produzenog nosenja izvan tela
majke - neonatalna faza. Ovo potkrepljuje i cinjenica da stenad koja su
nosena duze od 63 dana krace prolaze kroz ovu, prvu fazu. Pokreti koje
stene izvodi se svode jedino na njihanje glave i puzanje u krug. Obe
vrste kretanja mu obezbedjuju da, ako se udalji od majke ili legla,
moze lako pronaci put do toplog tela kuje. Stene vizuelno privlaci
majcinu paznju na sebe njihanjem glave napred-nazad. Kruzni oblik
kretanja steneta stiti ga od prevelikog udaljavanja od legla; ono uvek
mora biti sposobno automatski nadje put do njega.
Kuja
vraca svoje potomstvo nazad u leglo noseci ga veoma pazljivo, hvatajuci
ga zubima za kozu na vratu. Stene takodje poseduje instinktivan nagon
za sisanjem. Gurajuci prednjim sapama majcino vime, a zadnjim se
odupiruci o njih, ono stimulise protok mleka. Obe akcije steneta sluze
kao masaza za kujino vime, sto dovodi do boljeg lucenja mleka. Ovo
"guranje sapama" za mleko ukljucuje ritmicke pokrete prednjim nogama,
pa se iz ovog pokreta kasnije razvija pokret podizanja i davanja sape
kao gesta podredjenosti.
Izlucivanje
mokrace i izmeta izazvani su majcinim lizanjem predela oko anusa
steneta. Ako se leglo uzgaja vestackim putem ovo mora biti uzeto u
obzir. Vazno je podrzati prirodan nacin sisanja. Usled toga, tokom
vestackog dojenja, stenetu bi trebalo omoguciti ritmicke pokrete sapama
- "odgurivanje za mleko", tako sto cemo mu pruziti zamotano cebence ili
platno, ili drzati ruku naspram njega. Mala stimulacija analnog predela
pomaze izlucivanju mokrace i izmeta. Iako je culo sluha jos nerazvijeno
(usi su jos uvek zatvorene) stenci glasno cvile kada osecaju glad ili
hladnocu, i na taj nacin salju signale da bi privukli paznju majke.
Ocni kapci su jos uvek zatvoreni. U fazi novorodjenja culo mirisa je
vec razvijeno, ali ne u potpunosti. Miris kujinog vimena je prvo sto na
stene ostavlja jak utisak. Time se dakle objasnjava problem koji se
srece kod steneta koje je bilo prirodno hranjeno, a zatim preslo na
vestacki nacin ishrane. Miris cucle i bocice je potpuno razlicit od
mirisa majcinog vimena. Problem nije povezan sa ukusom vestackog mleka,
s obzirom da je culo ukusa tek neznatno razvijeno.
Prvi
sati zivota stenaca su od najveceg znacaja za njihov razvoj. Najbitnije
je koliko brzo ce stene potraziti izvor majcinog mleka, koliko ce
uopste biti zainteresovano za to, i da li je uopste sposobno da
pronadje sisu, uhvati je i pocne da sisa. Neposredno nakon stenjenja
biotonus steneta se moze proceniti na osnovu tih karakteristika (pod
biotonusom se u psihologiji podrazumeva psihicka zivost jedinke,
intenzitet i bujnost psihickog zivota). Samo stenad sa dobrim
biotonusom bi trebalo uzeti u obzir za kasniji uzgoj sa ciljem da se i
sami dokazu u plodnosti i uzgojnim rezultatima. Razlicita tezina
stenadi po rodjenju varira kod zdrave stenadi za nekoliko dana. Veoma
teska stenad su cesto apaticna i pokazuju malo zivosti. Procenjivanje i
razmatranje biotonusa se pokazalo kao odlucujuci faktor u poboljsanju
uzgoja pasa. Bilo bi veoma interesantno to istraziti, ukoliko postoji
veza izmedju biotonusa i kasnijeg rada psa na tragu. Moglo bi se
predpostaviti da stenad koja brzo pronadju put do majcinog mleka
takodje imaju i dobar nos, s obzirom da je pronalazenje povezano sa
culom mirisa.
Uticaj okoline na kasnije ponasanje stenadi je jos uvek veoma
Kako
tokom prve faze stenad traze samo toplotu, masazu, hranu i san, zadatak
odgajivaca je da vodi brigu da kuja bude snabdevena svime sto joj je
potrebno za nesmetano podizanje legla. Brigom o kuji pobrinuo se i za
stenad.
II faza - prelazna faza
Odvija
se tokom trece nedelje zivota steneta i u njoj pocinje razvoj cula vida
i sluha. Posto se oci otvore (izmedju 10. i 15. dana) postoji slaba
vidna sposobnost koja se razvija iz dana u dan. Cujne sposobnosti,
medjutim, nisu razvijene pre 21. dana, ali krajem ovog perioda stenad
vec mogu da razviju na buku, pokazujuci strah. Tokom trece nedelje
zivota stenad ce biti sposobna da ustane i hoda, a sada vec mogu da
uzimaju i kasastu hranu. Takodje, tokom ove faze, postoji bliska veza
samo izmedju steneta i majke, a ne i izmedju samih stenaca.
III faza - formiranje karaktera
Faza
obuhvata period od 4. do 7. nedelje steneta i zapocinje onog trenutka
kada ono postane sposobno da napusti leglo. Mozak steneta se razvio i
postao sposoban za ucenje. Stene je spremno za ucenje i svi utisci koje
dozivi duboko se utiskuju u mozak. Nikada u zivotu stene nece biti
toliko spremno da prima nadrazaje kao sada. Na sta se navikne u ovoj
fazi kasnije ce mu kroz ceo zivot biti blisko, ali ono sto ne upozna
kasnije ce mu biti neprijatno i tesko prihvatljivo. Tokom ovog perioda
stene se prilagodjava prema majci, ali takodje i prema drugim
pripadnicima iste vrste i uzrasta, npr. prema braci i sestrama iz
legla.
Uspostavljanje
odnosa sa bracom i sestrama daje osnovu za organizaciju odraslih pasa u
coporu koja se dalje nastavlja, a takodje i u odnosu covek-pas. Stvara
se osnova za kasnije dobro ili lose podnosenje drugih zivotinja. Tokom
ovog perioda stenad su izuzetno osetljiva i vec su sposobna da primaju
nadrazaje i formiraju uslovne reflekse.
Procesi
formiranja karaktera koji su pogresni, ili cak izostanu, i dramaticna
iskustva koja se dese tokom ovog perioda mogu imati duboke posledice na
osnovni odnos psa prema okolini kasnije u zivotu. Duzina trajanja ovog
prilagodjavanja predstavljena je u istrazivanju o ponasanju Konrada
Lorenza. Ona je opisana kao kratkotrajni proces ucenja tokom
"osetljive" ili "kriticne" faze, pri cemu proces prilagodjavanja
kasnije ne moze da se ispravi. Kao primer navode se mlade sive guske
koje prate prvo zivo bice koje ugledaju posto se izlegu. Obicno je to
majka, ali ako je covek one ce se prilagoditi i pratiti njega. Iz
razlicitih razloga ovo nije jasno i cvrsto definisano kod sisara kao
sto je kod ptica. Kod pasa takodje prilagodjavanje se ne ogleda samo
kroz culo vida, vec i mirisa, a fizicki, vizuelni i slusni kontakt su
neophodni. Najveca vaznost se moze pridati osecaju mirisa i fizickom
kontaktu. Ovo je apsolutno neophodno pri odgajanju stenadi.
Istrazivanja kod pasa do danas su pokazala da je stencima u fazi
prilagodjavanja neophodan stalan kontakt sa ljudima da bi ih usvojili
kao drugi tip svoje vrste. Samo vidjanje coveka nije dovoljno. Prvi i
osnovni kontakt bi trebali da budu fizicki i preko cula mirisa. Stenetu
se mora pruziti mogucnost da onjusi i dodirne osobu sa ciljem da mu se
prilagodi. Ucestalost i duzina ovih kontakta odredice koliko ce biti
velika sposobnost socijalizacije psa kasnije. Prema tome, na ovu crtu
karaktera se moze uticati preko odgovarajuceg kontakta sa stencima
tokom faze prilagodjavanja.
Ako
stene srece samo jednu osobu, na primer odgajivaca, ono ce kasnije biti
stidljivo prema strancima. Sto vise osoba stene sretne tokom faze
prilagodjavanja dozivece vise fizickih, vizuelnih i mirisnih kontakata,
a time ce biti otvorenije prema ljudima kasnije u zivotu. Drugim
recima, tokom ove faze covek treba da posveti mnogo paznje stenetu, tj.
treba da se igra sa njim. Ovo bi uvek trebalo da radi nekoliko ljudi,
sa ciljem da se poveca socijalizacija koja ce doprineti da
prilagodjavanje nepoznatoj okolini kasnije bude lakse. Obuka ove vrste
je veoma uspesna i jednostavna do osme nedelje zivota steneta, kada se
ono krece ili puzi prema ljudima onog trenutka kada se pojave, na taj
nacin pokazujuci pozitivnu reakciju. U fazi razvoja posle osme nedelje
treba obratiti paznju na izbegavanje ili bezanje steneta od nepoznatih
ljudi kada udju u stenaru ili u sobu.
Dakle,
zadatak odgajivaca je da stencima omoguci sto vise kontakta sa ljudima
- socijalizaciju sa covekom, ne samo sa odgajivacem i njegovim
pomocnicima, vec sa sto vise razlicitih osoba. Ne smemo zaboraviti ni
na decu, jer cesto srecemo odrasle pse koji su apsolutno mirni i ne
reaguju na odrasle osobe, ali se panicno plase dece, beze od njih ili
ih izbegavaju. Uzrok je u nedostatku upoznavanja sa decom u ovoj fazi.
Ona u ovoj fazi smeju i treba da se igraju sa stencima, da ih uzimaju
iz legla, odvode na usamljeno mesto i upoznaju sa novim stvarima,
naravno, na odgovarajuci nacin i ne predugo. Sve cemo se manje baviti
celokupnim leglom, a sve vise stenetom pojedinacno, i to tako da ga
odvedemo na mesto gde ga nece nista uznemiravati. Trazicemo od steneta
da nesto ucini, ali bez ikakve prisile. Igracke treba cesto menjati,
jer i one dovode do novih iskustava. Sa svakom igrom je povezano neko
ucenje. Sada se polazu osnove za kasniju saradnju sa covekom. Kroz igru
pas ce osetiti sigurnost i radost u saradnji sa partnerom druge vrste,
sto ce se mnogo meseci kasnije opisati kao volja i veselje za rad. Ipak
treba paziti da sve bude prilagodjeno stupnju razvoja steneta i bez
preterivanja. Evo i nekih uputstava, kako bi se sto manje gresilo:
Sa
pojedinim stenetom smeju se baviti samo osobe (odrasli i deca) koje su
primile uputstva od odgajivaca, a po potrebi i pod njegovim nadzorom.
Stene
treba da se nalazi daleko od majke i brace, u okolini siromasnoj
nadrazajima koji bi mogli da mu odvrate paznju od pojedinog coveka ili
predmeta.
Ove
"casove obuke" ne treba odrzavati pre pete nedelje. Mogu se odrzavati
dnevno, ali se dobri rezultati postizu i kod obuke dva puta nedeljno.
Igra
ne bi trebalo da traje duze od petnaest do trideset minuta, a nakon
toga treba vratiti stene u leglo. Ne sme se primenjivati nikakva sila.
Odustacemo od svega sto ne uspe da zainteresuje i oraspolozi stene.
Treba
paziti da predmeti koji se upotrebljavaju za igru sa stenetom ni u kom
slucaju ne mogu da ga povrede. Trebalo bi ih cesto menjati i nastojati
da osim vidnih i opipnih izazovu i slusne nadrazaje.
Ovakve "casove obuke" bi trebalo odrzavati sve do predaje steneta novom vlasniku.
Naravno,
svako ko drzi veliki broj kuja za odgoj ne moze posvetiti veliki deo
svog vremena svakom stenetu ponaosob. Stoga stene zanemaruje
prilagodjavanje coveku. Sam po sebi, ovaj razlog je dovoljan da se
ogranici broj kuja u odgajivacnici. Na osnovu vec pomenutih cinjenica,
greska pri umanjenom kontaktu sa razlicitim osobama i odgoj
nepoverljivog psa mora se izbeci. Spremnost psa da uspostavi kontakt je
osnovni uslov za kasniju obuku. Ukoliko je kontakt sa covekom kompletno
ili delimicno izostavljen tokom ove faze, prilagodjavanje prema coveku
ne moze biti ostvareno, ili je nepotpuno, i ponasanje takvih pasa prema
ljudima je nepoverljivo ili cak neodobravajuce. Ovakvo ponasanje se
dugo zadrzava i tesko se moze promeniti. Mora se shvatiti da veliki
broj pasa za koje se kaze da su nepoverljivi, ili panicno ujedljivi,
duguje svoje nenormalno ponasanje nedostatku kontakta sa ljudima u toku
faze prilagodjavanja. Nezavisno od naslednog faktora psa, koji se
nasledjuje podjednako od oba roditelja, majka ima veliki uticaj
zahvaljujuci stalnom kontaktu sa stenetom tokom prvih osam nedelja
zivota, stoga njeno ponasanje utice na osnovno ponasanje steneta. Time
se objasnjava zasto kuja vise odredjuje prirodu svog potomstva nego
muzjak.
Pravilo
koje ne smemo zaboraviti u ovoj fazi glasi: stene ce nauciti bilo sta
ukoliko mu odgajivac ne pruzi priliku da nauci odredjene stvari. Mogle
bi se, dakle, stvoriti nepozeljne navike i cvrsto usaditi. One se cesto
ispolje mnogo kasnije, u vidu neprijatnih teskoca kod drzanja psa.
Pri
testiranju stenadi elektroencefalogramom u ovoj fazi, prvi put se
zapazaju razlike izmedju budnog stanja i sna; tokom sedme nedelje
snimci su veoma slicni onima kod odraslih pasa.
U
sledecem tekstu bice opisane naredne faze razvoja psihe steneta koje se
obicno odvijaju kod novog vlasnika psa. Pri pisanju teksta koriscena je
knjiga Ursa Ochsenbeina "Odgoj i skolovanje pasa".
_________________
/Od ubistva životinje do ubistva čoveka samo je jedan korak/ Lav Tolstoj
Psihologija pasa
PSIHOLOŠKI RAZVOJ ŠTENETA PO FAZAMA - II deo
U
prvom delu ovog teksta bile su opisane faze razvoja šteneta od rođenja
pa do 8. nedelje života. U drugom delu teksta opisane su faze koje
nastupaju nakon drugog meseca života šteneta, pa do kraja puberteta.
Faza socijalizacije (od 8. do 12. nedelje zivota)
Pod
pojmom socijalizacije podrazumevamo ucenje pristupanju zajednici.
Upravo pocetak faze socijalizacije - osma nedelja zivota steneta
izgleda kao najbolji period za njegovo odvajanje od majke i brace i
sestara iz legla, kao i za prilagodjavanje domu novog vlasnika. Ovo
prilagodjavanje je podjednako vazno kada covek i pas zive zajedno, a
takodje i za obuku, posto se tokom tog vremena stvaraju osnove za
kasniji unutrasnji zivot psa. Neki odgajivaci smatraju da je bolje ako
se stene preuzme sa dvanaest nego sa osam nedelja. I jedno i drugo je
prihvatljivo, ali treba obratiti paznju na neke okolnosti da bi se
izbegle teskoce koje mogu nastati.
Ako
stenad ostane u leglu do dvanaeste nedelje zivota socijalizacija ce se
nastaviti uz majku, bracu i sestre. U jedanaestoj nedelji pocinju borbe
za polozaj u leglu koje mogu biti jako pozitivne jer ucvrscuju osecaj
sigurnosti steneta u ophodjenju sa drugim psima. Stene ce navici da se
ni u najvecoj guzvi, ni kod naoko najdivljijeg medjusobnog hvatanja
nece nista lose dogoditi. Ozlede sprecava prirodna kocnica ujedanja.
Dakle, ne trebamo se plasiti da ce zbog ovih borbi za polozaj u coporu
pas kasnije naginjati tucnjavama. Naprotiv, kod kasnijih tuca na ovaj
nacin socijalizovan pas nece ujedati iz straha. Ako stene ostane u
leglu do dvanaeste nedelje svakako treba da nastavimo sa vezbama
kontaktiranja sa covekom, sve do predaje novom vlasniku. Tako ce se i u
leglu najsnaznije stene navici na autoritet ljudskog partnera. Prisila
se ne sme primenjivati, ali odredjene granice se moraju dosledno
postaviti ako bi stene postalo bezobrazno. Za to bi se u slobodi
postarali roditelji steneta. Ako je odgajanje prepusteno kuji i
muzjaku, muzjak ce preuzeti glavnu ulogu. On pokazuje stencima sta im
je dozvoljeno a sta ne. Na ovaj nacin mladi pas ce upoznati autoritet i
nauciti kako da ga postuje. Stene uci kako da bude podredjeno. Ovakva
podredjenost je prakticno uslovljena svakodnevnom igrom psa sa
stenetom. Te igre imaju znacajnu ulogu za kasniji zajednicki zivot psa
u drustvu. S tim u vezi, obuka steneta od strane roditelja je daleko od
antiautoritativne. Ljudsko preuzimanje ili zamenjivanje uloge psa ili
kuje u obuci steneta treba da se odvija na slican nacin. Iskljucivo
"ljubavlju" pas ne moze biti obucen kao sto bi to bio ponavljanim
prakticnim primerima od strane roditelja.
Ako
preuzmemo stene u starosti od osam nedelja moramo voditi racuna da se
cesto igra sa drugim psima i da vezba svoj nagon dominiranja. Sigurno
je bolje preuzeti stene od osam nedelja ako je u leglu ostalo samo sa
majkom. Argument da se stene od osam nedelja lakse veze za vlasnika je
tacan, ali je to mac sa dve ostrice, jer nikad se ne zna da li ce
buduci vlasnik jednog dana psa morati dati ili na neko vreme ga
napustiti. Tada bi za zivotinju bilo bolje da nije vezana samo za jednu
osobu. Svaki boravak u leglu duzi od dvanaest nedelja mogao bi lose
delovati na buduceg radnog psa. Nepodnosljivost i prevelika agresivnost
samo su jedna od posledica. Kod zivotinje koje cak mesecima ostanu u
odgajivacnici moze se sa sigurnoscu racunati na promenu naravi i na to
da ce tokom celog zivota slabije saradjivati sa covekom.
Neophodno
je da se covek igra sa stenetom i kroz igru ga uci, kako bi ga
preorijentisao na sebe. Stoga, kao pravilo, na pocetku ove faze sa
stenetom bi se trebalo baviti i novi vlasnik bi trebao da preuzme ulogu
oca-psa iz psece zajednice. Stene ce biti ukljuceno u ljudsku porodicu
i morace da nauci da se ponasa u skladu sa njom. Ovo preorijentisanje
se postize bez smisljene obuke, oponasanjem psa u odgovarajucoj
situaciji. Kada je ponasanje steneta nepozeljno, umesto ujeda majke za
potiljak i vrat, stene cemo uhvatiti za kozu na vratu i snazno
protresti, a ako je moguce odignuti ga, a zatim spustiti. Cesto se moze
uociti kako psi roditelji ujedaju stene za njusku; covek bi trebao
jednom rukom cvrsto da drzi stene za kozu na vratu, a drugom da ga
uhvati za njusku, potisne na dole, kako bi stene osetilo pritisak. Ova
kazna, koja treba da bude malo bolna, mora biti pracena odlucnom
komandom. Kasnije, sama komanda ce biti dovoljna da zaustavi nezeljeno
ponasanje steneta. Ovo oponasanje psa ili kuje daje bolje rezultate od
udaraca, koji cesto u odgoju rezultira pojavom stidljivosti i straha
psa od ruku. Sve ovo rezultira dobro socijalizovanim psom koji se
ponasa pozitivno medju ljudima i spreman je za kasniju obuku. S obzirom
da se od mladog psa ocekuje da se kasnije ponasa odgovarajuce i prema
drugim psima, ovo je period kada ga treba sto vise voditi medju njih.
Medjutim, novi vlasnik obicno drzi stene izolovano u stanu ili
dvoristu, gde ono nema nikakav kontakt sa drugovima svoje vrste. Ova
greska se obicno pravi zbog brige da nevakcinisano stene moze biti
inficirano preko drugih pasa. Velika je greska drzati stene izmedju
osme i dvanaeste nedelje ograniceno u cetiri zida ili dvoristu, ili ga
podizati u narucje kada mu pridje drugi pas.
O
znacaju igre izmedju izmedju coveka i psa smo vec govorili. U praksi to
znaci da se zudnja i zelja za ucenjem uspostavlja tokom ovog perioda.
Zajednicka igra tokom faze socijalizacije je okrenuta krajnje ka
zadovoljstvu. Nagon za zajednicku saradnju (akciju) razvijen kod
steneta, sada se moze sa velikom lakocom fantasticno iskoristiti na
svaki moguci nacin i uspostaviti osnova za kasnije obavljanje radnih
vezbi. Evo dva primera koji to dokazuju. Tokom ovog perioda mladi pas
dobrovoljno trazi svog vlasnika jer oseca pravu potrebu za kontaktom.
Ako ga ne vidi koristice njuh da bi ga pronasao, i osnova za rad na
tragu moze
biti
postavljena na ovaj nacin. Drugo, svako normalno stene ce vratiti
baceni predmet jer zeli da se igra sa svojim 'vodjom'. ovo se takodje
moze lako iskoristiti kao priprema za kasniji ozbiljan rad sa aportom.
Zajednicka
igra pruza jos mogucnosti. Pocetak i kraj igre odredjuje "vodja
copora", u ovom slucaju covek, clan viseg nivoa. Dakle, covek odredjuje
kada i koliko dugo ce trajati igra. Ako se ta odluka prepusti psu,
kasnije moze doci do poteskoca u vezi sa hijerarhijskim poretkom. Ovo
je period kada se stepen ujedanja moze dobro kontrolisati kroz
zajednicke igre 'borbe'. Psi koji pokazuju nadprosecnu sklonost ka
ujedanju se takodje mogu kontrolisati u ovom dobu cvrstim stiskom, ako
bi pokusao da scepa ruku. Zeljene radnje postignute kroz igru se mogu
lako pojacati pohvalama i nagradama, dok se nezeljene aktitvnosti
obuzdavaju kaznama. Igra tokom faze socijalizacije s jedne strane ima
funkciju ucvrscivanja grupe, a s druge strane pas otkriva da u
zajednickim igrama vise uziva, i samim tim su efikasnije. Na kraju,
igre omogućavaju da se steknu nova iskustva, korisna zajednicu čoveka i
psa. Navodna "slabost karaktera psa" je češća zbog greški u radu sa
psom i zbog pogrešnih postupaka u obuci tokom ove faze. Postoji previše
"uslovljavanja". Međutim, od osnovnog značaja je doslednost vođe, koju
štenad stalno iskušavaju. Time je postavljena osnova za prihvatanje
psihološke prednosti višeg nivoa. Iznad svega je to doslednost čoveka,
koja je najvažnija. Mladim životinjama događaji i iskustva u okviru
njihovog okruženja imaju veoma važnu ulogu za kasnije osnovne stavove
kao odraslih jedinki, a takođe i za formiranje karaktera. Sve ovo se
može porediti sa programiranjem kompjutera. Jedno specifično iskustvo u
okviru "osetljive" faze je nekada sasvim dovoljno da se utvrde, ne samo
željene, već i neželjene karakteristike, kao što je plašljivost ili
agresivnost. Sistematično istraživanje okoline takođe zauzima mesto u
ovom periodu zahvaljujući istraživačkoj i radoznaloj prirodi šteneta.
bitne osobine koje je životinja nasledila mogu se pojačati intenzivnim
vežbanjem, kao i kroz zanimljivu igru - napad i odbranu i borbe oko
plena, između ostalog. Ako se porede najizrazitije osobine psa srednjeg
uzrasta sa osobinama njegovog vlasnika, veća sličnost se uočava kada je
štene došlo kod vlasnika na početku faze socijalizacije, nego ako je
došlo kasnije. Sličnosti ne postoje ako je u odnosu čovek-pas pas taj
koji je društveno superiorniji. Praksa na žalost pokazuje da je to
česta pojava.
Faza uspostavljanja hijerarhijskog poretka
(od 13 do 16 nedelje života)
Ovaj
je period poznat i kao rani adolescentski period. Tokom njega štene
ponovo jače naginje dominiranju, što vodi do ozbiljnih borbi za
prevlast, ukoliko to ne potisnu ostali članovi njegove porodice. Štene
pokušava da zagospodari vlasnikom, pa je potrebno uspostaviti oštre
zabrane. Da kasnije ne bi došlo do neželjenih poteškoća, štene sada
mora da nauči ko je gospodar u kući. Sada je poslednja mogućnost da se
upotpune nedostaci u socijalizaciji intenzivnim bavljenjem štenetom,
mada to ne uspeva uvek. Takođe je dokazano da ako se štene u ovom
periodu ne izvodi pojedinačno i redovno, lišava se mogućnosti da
izraste u dobrog radnog psa.
Svaka
životinja koja živi u zajednici ima jasno definisan položaj u odnosu na
druge. Hijerarhijska pozicija se uglavnom osvaja međusobnim borbama.
Kada se jednom uspostavi taj odnos, manje je borbi, to znači da će samo
pretnje biti dovoljne da se podređena životinja otera. Životinja koja
se nalazi na najvišoj
hijerarhijskoj
lestvici naziva se ALFA životinja, a ona koja je na najnižoj lestvici
OMEGA životinja. Borbe za uspostavljanje hijerarhijskog reda se
uglavnom vode između životinja koje su istog uzrasta, pri čemu odrasli
psi zauzimaju više pozicije u startu. Ovo se odnosi i na vlasnika,
naravno, ukoliko se pravilno ponašao tokom faze prilagođavanja i
socijalizacije. Ipak, ako odrastao pas otkrije da se prema čoveku može
odnositi kao prema sestri i bratu, kao rivalu za socijalni položaj,
onda ga neće prihvatiti kao roditelja. Primer je kada ovo može dovesti
do rivaliteta u borbi za hranu, pas će režati na čoveka koji se
približi njegovoj posudi sa hranom dok on jede. Pas koji je u
podređenom položaju obično će prepustiti svoju hranu psu koji je na
višoj hijerarhijskoj lestvici.
Posesivnost
se ogleda i prema drugim stvarima, kao što su igračke i prostirke, i
one se čuvaju kao da su neka vrsta plena. Veoma često se suparništvo
oko teritorije može uočiti i kada pas koji leži pored kauča počne da
reži kada mu vlasnik uđe u sobu. Ako je socijalni položaj psa uslovljen
dvema osobama u porodici on će obično prihvatiti socijalni položaj
osobe koja je na višoj lestvici i braniće mesto od drugih pripadnika
zajednice sve dok ne dođe onaj koji je na najvišem položaju.
Suparništvo između polova se takođe može pojaviti, kada će pas pokazati
ljubomoru prema jednom članu porodice, dok će braniti drugog člana. To
može otići toliko daleko da pas neće dozvoljavati iskazivanje nežnosti
između supružnika. U šetnjama takav će pas raditi samo ono što mu se
sviđa: vlasnik neće biti taj koji će voditi psa u šetnju, već će pas
šetati vlasnika. Svakodnevna slika na našim ulicama! Na kraju, vlasniku
će jedino biti dozvoljeno da pomazi psa onda kada to psu odgovara, tj.
podređenoj jedinki neće biti dozvoljen fizički kontakt sa nadređenom
bez njenog pristanka.
Između
13. i 16. nedelje života psa karakter je praktično još uvek podložan
spoljašnjim uticajima. Kasnije, sve odlike ponašanja odjednom postaju
strogo definisane i dalje podučavanje šteneta se može ostvariti jedino
preko već stečenih osnova. Tokom ovog perioda karakter se pod svim
uticajima okoline prilagođava i uspostavlja se hijerarhijski poredak
jednom zauvek, ukoliko se to već nije desilo. Veoma često, zbog
neznanja, vlasnik u tome ne uspeva i psa će "humanizovati", tj.
dozvoliti mu da uspostavi ravnopravan položaj sa članovima porodice.
Obe greške mogu biti ozbiljna opasnost za čoveka kasnije, i povrede
nisu
retkost.
Takođe je poznata stvar da se ovi problemi mogu sresti ako pas, nakon
što je napunio četiri meseca, ne napusti odgajivačnicu koja je smeštena
na usamljenom mestu, jer mu nije pružena prilika da stupi u kontakt sa
nepoznatim ljudima i uticajima okoline, kao što je npr. saobraćajna
buka. Ovo će se pokazati tačnim kada se pojave prve teškoće prilikom
kućne obuke i pas će dugo pokazivati nesigurnost, stidljivost i strah
kada se nađe van doma.
Neželjeni
nasledni uticaji, kao što je preterana agresivnost, sa pravilnom obukom
se mogu lakše ispraviti između 6. i 16. nedelje života. Ukoliko
odgajivač ili vlasnik psa to primenjuje češće, biće manje uznemirenih
pasa oko nas. Navedene činjenice pokazuju da je pogrešno veoma
rasprostranjeno mišljenje da mladom psu treba dati više slobode, ili da
je suviše rano za obuku. Neophodno je obuci prići na pravi način, ona
mora biti prilagođena uzrastu psa. Jednom utvrđene loše navike kasnije
je teško ispraviti s obzirom da pas ne može da razume zašto su odjednom
one nepoželjne. Željenim navikama je najbolje učiti ga kroz igru, a
kasnije ih koristiti tokom obuke.
Faza uspostavljanja reda u čoporu
(5. i 6. mesec života)
Tokom
ove faze, još poznate i kao drugi period mladosti, ili pubertet,
odanost čopora prema vođi je razvijena. Vođa čopora ne mora obavezno da
bude fizički nadmoćniji, ali mora psihološki. U ovom periodu poslušnost
podređenih mora biti naročito pokazana u praksi. Većina pasa ne želi da
se pokorava. Agresivnost, koja se možda pojavila u prethodnoj fazi i od
strane vlasnika bila neželjena, odjednom izgleda da je savladana.
Međutim, to je često prividno jer se ponašanje može ponovo promeniti
prilikom pojave polnog sazrevanja.
Kod
životinja koje žive sa ljudima nije preporučljivo da samo jedna osoba
preuzme ulogu vođe čopora i primenjuje nadređenost. To bi trebalo da
rade svi članovi porodice. U principu, cilj bi trebao da bude da u
porodici pas bude omega jedinka.
Faza puberteta
Faza
puberteta se završava naglim pojavljivanjem plodnosti psa; ona je
blisko povezana sa funkcijom različitih endokrinih žlezda koje
proizvode hormone. Kod kuja se to dešava nešto brže nego kod mužjaka,
obično sa pojavom prvog teranja. Kod mužjaka se kraj faze puberteta
uočava po tome što počinje da obeležava i mokraćom markira svoju
teritoriju. Tada u potpunosti sazreva i instinkt mužjaka za odbranom i
zaštitom, zahvaljujući polnom nagonu da brani svoju teritoriju. Ovo je
takođe doba kada mužjak još jednom pokušava da promeni poredak
dominacije i buni se protiv ostalih članova porodice. Dakle, pri kraju
ove faze često je neophodno prema mladom psu biti veoma strog i
neumoljiv, naneti mu fizički bol kako bi shvatio da je čovek taj koji
je nadmoćniji.
******************************
Treba
istaći da vreme pojavljivanja razvojnih faza nije strogo određeno, već
je individualno za svakog psa, tj. kod nekih se javlja ranije, kod
nekih kasnije. Faza puberteta je praćena zrelošću, ali dostizanjem
seksualne zrelosti potpun razvoj psa još nije završen. Izvesne nasledne
osobine nastavljaju da se razvijaju do treće godine života, kao što je
instinkt za napad i odbranu.
Sa godinama pas će postati manje živahan, instinkt za igru se smanjuje i životinja više niije toliko preduzimljiva. Nova faza koja počinje u životu psa je starenje. Fizička snaga počinje da se smanjuje, čula psa ne funkcionišu kao pre, a ponekad pas postaje tvrdoglav i ćudljiv. Često ne odgovara na komande istom brzinom kao ranije. Ovo pokazuje da ponašanje nije podložno velikim promenama samo u toku mladosti. Starenjem psa nastaju promene, izumiru pojedine ćelije u organima, a sve se ovo mora uzeti u obzir ako se želimo baviti psima.